Skip to main content
  • English
  • Serbian
  • O časopisu
  • Uredništvo
  • Uređivačka politika
  • Uputstvo autorima
  • POSLEDNJI BROJ
  • Arhiva
    • Broj 209 (2022)
    • Broj 208 (2021)
    • Broj 207 (2021)
    • Broj 206 (2020)
    • Broj 205 (2020)
    • Broj 204 (2019)
    • Broj 203 (2019)
    • Broj 201-202 (2018)
    • Broj 199-200 (2017)
    • Broj 197-198 (2016)
    • Broj 195-196 (2015)
    • Broj 193-194 (2014)
    • Broj 191-192 (2013)
    • Broj 189-190 (2012)
    • Broj 187-188 (2011)
    • Broj 185-186 (2010)
    • Broj 183-184 (2009)
    • Broj 181-182 (2008)
    • Broj 179-180 (2007)
    • Broj 177-178 (2006)
    • Broj 175-176 (2005)
    • Broj 173-174 (2004)
    • Broj 171-172 (2003)
    • Broj 169-170 (2002)
    • Broj 167-168 (2001)
Topola
2017, broj 199-200, str. 177-192

Pregledni rad
UDK: 635.85(497.11)

Biologija i uzgoj tartufa u svetu i Srbiji


Marina Katanić 1*, Miroslav Marković 1, Predrag Pap 1, Milica Zlatković 1, Saša Pekeč 1, Branislav Kovačević 1


1 Univerzitet u Novom Sadu, Institut za nizijsko šumarstvo i životnu sredinu, Novi Sad, Srbija

Autor za korespodenciju:
Marina Katanić, E-mail: marinakatanic44@gmail.com


Izvod

U radu je dat pregled rezultata dosadašnjih istraživanja vezanih za biologiju, ekologiju i uzgoj tartufa u svetu, sa posebnim osvrtom na stanje u Srbiji. Tartufi su ektomikorizne gljive prevashodno iz roda Tuber (Ascomycota: Pezizales) koje obrazuju podzemna plodna tela. Ukoliko ne stupe u simbiozu sa korenima biljaka tartufi ne obrazuju plodna tela. Brojni ekološki faktori (klima, karakteristike zemljišta i sastav vegetacije) moraju biti zadovoljeni za njihov život i razmnožavanje. Mirisna isparljiva organska jedinjenja emituju kako bi privukli slobodno-živuće organizme kao što su insekti i miševi koji služe kao vektori za rasejavanje tartufa. Tartufi koriste isparljive signalne molekule tokom svog životnog ciklusa kako bi regulisali interakcije sa mikroorganizmima i korenjem biljaka. Najšire gajena vrsta tartufa na svetu je T. melanosporum, dok je T. aestuvum na drugom mestu. Biljke kolonizovane tartufima se proizvode obično inokulacijomsporama specifične vrste. Preporučuje se sadnja biljaka sa visokim stepenom kolonizacije tartufima kako bi se povećala šansa za proizvodnju tartufa u plantaži. Neophodno je da se, prilikom zasnivanja zasada mikoriziranih biljaka, koriste lokalni genetički resursi. Kako bi se sačuvale prirodne populacije tartufa u Evropi trebalo bi premestiti fokus sa traženja tartufa u prirodi na zasnivanje plantaža sa mikoriziranim biljkama.


Ključne reči: Tuber, ektomikoriza, inokulacija, uzgajanje, biologija, ekologija
Nazad na vrh

Univerzitet u Novom Sadu
Institut za nizijsko šumarstvo i životnu sredinu
Antona Čehova 13d
21000 Novi Sad
Republika Srbija
Tel: 021 540 383
E-mail: ilfe@uns.ac.rs
www.ilfe.org